Panta_rei

Dorica Perak na prvi pogled sasvim je obična profesorica španjolskog jezika u jednoj školi za starne jezike u Zagrebu. Ali samo na prvi pogled, a uzimajući u obzir kako nas prvi pogled često vara, tako je i u njenom slučaju. Dorica je hrvatskog porijekla ali je rođena i odrasla u Limi u Peruu, školovala se u Lonodnu, Parizu i Genevi. Govori čak 3 jezika, španjolski, engleski i francuski.Tijekom jednog posjeta Hrvatskoj upoznala je svog supruga Ivana. Zaljubila se i odlučila ponovno vratiti u Hrvatsku. Nakon vjenčanja 1973. preselila se u Zagreb ali nije se mogla naviknuti na običaj davanja plavih kuverti pa se na neko vrijeme vratila u Ženevu gdje je rodila dvije kćeri. Dok je boravila u Hrvatskoj veliki problem je bio i jezik.

Dorica Perak (Photo by: Hrvoje Tomić)

-Sasvim sigurno je jezik bio problem jer oni su svi meni govorili: „O kako starinski jezik govoriš“. Hej ja sam čula taj jezi koji su roditelji 1945. nosili sa sobom.
U Ženevi je rodila dvije kćeri, Ana Mariju i Branku. Svoj posjet i život u Zagrebu duguje suprugu i ljubavi jer je Zagreb i nije oduševio na prvi pogled.

U šetnji Gornjim gradom (Photo by: Hrvoje Tomić)

– Vidi se da sam se vjenčala zbog ljubavi jer kako sam se šetala i vraćala sam se doma tu na Gornji grad i vidjela sve te ulice kuća koje su bile sive. Ja sam plakala, ja sam rekla kaj sam se ovdje došla pokopati. U ovo sivilo, nakon Londona, Ženeve, došla sam tu, a dobro.
Smatra da je njezino najveće postignuće jer je mnoge naraštaje naučila španjolski, a bilo je među učenicima i poznatih kao što je Boris Mutić koji je pohađao sate španjolskog kako bi pravilno mogao izgovarati imena tijekom prijenosa utakmica španjolskog prvenstva.
Osim španjolskog voli svirati glasovir, gitaru, a jedno vrijeme je plsesala i balet. U slobodno vrijeme radi kao turistički vodič, a iako je na početku imala problema s prilagodbom u Zagrebu je već punih 37 godina.

Uvijek srpljiva profesorica (Photo by: Hrvoje Tomić)

U sportskoj dvorani u Tomislavgradu u subotu je nastupio popularni mostarac Željko Samardžić. Koncert je održan pred nekoliko tisuća vjernih obožavatelja. A nakon beogradske Arene, Spaladium arene u Splitu, došao je red i na Tomislavgrad.

Željko Samardžić (Photo by: Hrvoje Tomić)

Najzanimljiviji je bio profil publike, od mladih među kojima je sigurno bilo i srednjoškolaca kojima je to bio prvi izlazak u životu pa sve do stariji koj su možda Željkovih godina. Nizali su se hitovi Grlica, Udala se moja crna draga, 9000, pa sve do onih najnovijih s posljednjeg albuma „Ljubavna adresa.“

Raspjevani mostarac oduševio je sve dobne skupine (Photo by: Hrvoje Tomić)

Pjesme koje lako uzlaze u uho, s umjerenim ritmom i ponekim prizvukom narodnog melosa. Kako je blagdansko vrijeme povoljno za veselice, a i raspoloženje je na razini, atmosfera na koncertu je bila odlična. Neki su koncert iskoristili kako bi čestitali rođendan dragim osobama, pa je tako tijekom koncerta Željko poželio izvjesnoj Zorici sretan rođendan. Iz publike se vidjelo ozareno lice iznenađene djevojke, koja će rođendansku čestitku zasigurno dugo pamtiti.
Da Željko zna podignuti atmosferu i dignuti publiku na noge pokazao je i odabirom pjesama. Tako je nizao red laganih balada pa do onih malo bržih ritmova, kako sam kaže, da mu se ne bi publika uspavala. I uspio je, publika je bila cijelo vrijeme na nogama, a kako je koncert odmicao bilo je sve više parova. Kako onih koji su u vezi, tako i onih čija je veza baš počela sa Željkovim pjesmama.

Posljednji izlazak na bis (Photo by: Hrvoje Tomić)

Pjevač je bio oduševljen rekacijama publike svaki put kada bi im prepustio mikrofon da otpjevaju refren.
Najavio je posljednju pjesmu, poželio svima sve najbolje u 2010. godini, poželio i sam da se vrati u Tomislavgrad, očito zadovoljan publikom, atmosferom i ukupnim dojmom koji je stekao.

U prostorijama Matice Hrvatske prošli tjedan održana je promocija knjige profesora Bože Skoke „Država kao brand“ . Knjiga je nastala na temelju doktorske disertacije na Fakultetu političkih znanosti. Bavi se problematikom upotrebe meke moći države, odnosno načina na koje neka država oblikuje mišljenje o sebi u očima drugih. Okupilo se mnoštovo profesora, akademika i studenata koji su pratili predstavljanje knjige.

Ivan Šiber, Božo Skoko i Dejan Verčić (Photo by: Hrvoje Tomić)

Mentor tijekom pisanja doktorske disertacije dr.sc. Ivan Šiber prisutnima ja naglasio da je važnost knjige u tome što dolazi u trenutku kada Hrvatska pretendira postati članica Europske unije. A važno je kako je rekao Šiber, stvoriti imidž i biti prepoznatljiv s pozitivnim predznakom.

Božo Skoko predstavlja knjigu (Photo by: Hrvoje Tomić)

Svjestan činjenice da dolazi vrijeme u kojem možemo kreirati povoljnu sliku o sebi, Skoko je rekao da je došlo do promjene u posljednjih nekoliko godina i da smo danas prepoznatljivi po turizmu i prirodnim ljepotama. Nekada je to bilo prije svega po sportašima. Naglašavajući pri tome da Hrvatska i u predstojećem razdoblju mora znati iskoristiti svoje potencijale kao što je kulturna baština, o čemu se danas malo zna.

Brojni uzvanici i novinari pratili su predstavljanje (Photo by: Hrvoje Tomić)

Među predstavljačima su bili i dr.sc. Zoran Tomić , izvanredni profesor na Sveučilištu u Mostaru i pomoćnik rektora. Rekao je kako kod nas ne postoje slična djela i kako misli da je s ovom knjigom Božo Skoko i sam postao naš „soft power“. Predstavljanju je prisustvovao i dr.sc. Dejan Verčić s fakulteta Družbene vede u Ljubljani.
Profesor Skoko zaljučio je da je imidž iznimno bitan jer turisti koji se odlučuju ljetovati u Hrvatskoj odluku odnose upravo zbog imidža. Kako dolazi vrijeme ulaska Hrvatske u Europsku uniju trebamo se potruditi ostaviti dobar prvi dojam, naglasio je Skoko.

Tiskara Vijesnik najstarija je i najpoznatija tiskara u Hrvatskoj smještena u Zagrebu. Postoji već više od 60 godina. Upravo želja da vidimo gdje se tiska većina hrvatskih novina, kako dnevnih tako i raznih revijalnih izdanja, bila je povod posjeta tiskari.

Tiskara Vjesnik (Photo by: Hrvoje Tomić)

Prije svega snimanje i ulazak u tiskaru nisu jednostavni, i nakon što smo ishodovali propusnicu sve je bilo spremno za pohod i razgledavanje najstarije tiskare u Hrvatskoj. Tiskara raspolaže sa najsuvremenijim tiskarskim strojevima za novinsku i revijalnu proizvodnju, tiskom iz arka, doradom. Pri samom ulasku miris novina, oko nas hrpa papira na velikim rolama.
Međutim, ono što nam odmah privlači pažnju je veliki zeleni stroj, točnije rotacijski stroj na kojem se tiskaju dnevne novine. Impozantan dojam, dok stojimo pored stroja i snimamo prve kadrove, pored nas u sat vremena se otisne oko 30 000 primjeraka novina. Po malo nas vesli i činjenica da možemo zaviriti u novine koje još nisu izašle na kioske.

Rotacijski stroj tiska dnevne novine (Photo by: Hrvoje Tomić)

Gospodin koji nas je dočekao provodi nas po tiskari i objašnjava procese proizvodnje dnevnih novina offset tehnikom . Nakon što tekstovi s prijelomom stignu iz redakcija u PDF formatu u 18h za prva izdanja koja idu za otoke i za večernje izdanje grada Zagreba, obavljaju se posljednje provjere prije nego se sadržaj otisne na velike metalne ploče. Svaka metalna ploča predstavlja jednu od tri temeljne boje, stavlja se u stroj koji onda prenosi boju na gumeni plašt, a s njega na arak papira.

Postavljanje offset metalnih ploča (Photo by: Hrvoje Tomić)

Nakon što su dnevne novine ostisnute provjerava se na nekoliko primjeraka da li je prijelom dobro centriran na papiru. To označava mali križić smješten na dnu novinske stranice. Preostalo je još samo priloge koji taj dan idu umetnuti u novine, i početi s distribucijom novina diljem zemlje. Kako bi svi vi ujutro mogli uz kavu i nezaobilazni miris novina pročitati vijesti iz zemlje i svijeta.

Fakultet političkih znanosti prošli tjedan bio je domaćin albanskim intelektualacima koji su održali tribinu „Kosovo danas“. Na tribini su gostovali gospodin Adem Demaqi i povjesničar prof.dr.sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Bili su tu i dekan Fakulteta političkih znanosti, dr.sc. Vlatko Cvrtila, predsjednički kandidat Nadan Vidošević i mnogi drugi akademici i profesori.

Nadan Vidošević i dekan Vlatko Cvrtila (Photo by: Hrvoje Tomić)

Albanski intelektualci djeluju u forumu albanskih intelektualaca kojem je glavna zadaća štiti interese albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Na početku tribine profesor Goldstein je dao kratki pregled povijesti Kosova s naglaskom na Kosovo nakon 1918. Istakuno je da je nakon 1918. bilo posebno teško razboblje za Kosovo, jer su albanci u to vrijeme bili apsolutno diskriminirani u svim sferama društva. Profesor Godlstein je rekao kako se slom Jugoslavije uvelike odrazi na Kosovo, prije svega kada je riječe o odnosu srba i albanaca. Dugo vremena su se tajile brojke o nacionalnom sastavu JNA, da bi se ispostavilo da je relativno mali postotak albanaca.

Ivo Goldstein govorio je o povijesti Kosova (Photo by: Hrvoje Tomić)

Predsjednički kandidat Nadan Vidošević osvrnuo se na odnos Kosova i SAD-a i rekao da SAD u Kosovu vidi strateškog partnera bez obzira što Kosovo nije član NATO struktura. SAD su dale silan doprinos da bi Kosovo bilo priznato od drugih zemalja.
Adam Demaqi otvorio je svoje izlaganje uz veliki pljesak publike kada je rekao da je uz Albaniju Hrvatska njegova druga domovina. Nadovezao se na riječi profesora Goldsteina istaknuvši da su upravo Albanci u Jugoslaviji bili najviše obespravljeni.

Adam Demaqi (Photo by: Hrvoje Tomić)

Rekao da je današnja situacija također teška jer još uvijek je pozivni broj za Albaniju onaj koji se koristi za Srbiju. Kamioni koji dođu iz Srbije u Kosovo prolaze granicu bez provjere, a oni koji odlaze iz Kosova u Srbiju prolaze sve granične provjere. To je današnja situcaija na Kososvu, zaključio je gospodin Demaqi.

Glavni strateg kampanje američkog predsjednika Baracka Obame, David Plouffe posjetio je Zagreb. U sklopu Weekend Sessiona u Hypo centru Plouffe je održao predavanje "The art of possible". Čovjek koji je kreirao jednu od najboljih političkih kampanja, govorio je o najvećim promjenama koje je unio u kampanju Baracka Obame. Upotreba Facebooka i Twittera svakako je nešto što je obilježilo kampanju, jer smo dopustili glasačima da se organiziraju i da oni vode kampanju. Tako smo na kraju u kampanji imali čak 2,5 milijuna volontera, naglasio je Plouffe.

David Plouffe (Photo by: Hrvoje Tomić)

Dvije trećine novca za kampanju prikupljeno je preko interneta, a donatori su uglavnom bili studenti i umirovljenici koji su uglavnom davali manje svote novca ali se i trudili skupiti novac. Na kraju kampanje skupljeno je 750 milijuna dolara od četiri milijuna donatora. Pojedinačne donacije nisu bile velike, ali je veliki broj ljudi donirao novac. Imena svih donatora transparentno su objavljena na internetu.

"Karizma Baracka Obame bila je značajan faktor kampanje" (Photo by: Hrvoje Tomić)

Plouffe je rekao kako su komunikacija preko telefona i komunikacija licem u lice, također bitne. Prije svega je riječ o komunikaciji licem u lice, jer puno više možete postići ako idete od vrata do vrata i razgovarate s njima. Komunikacija preko telefona ograničava vašu sposobnosti uvjeravanja.
Kada je riječ o spotovima koji su emitirani na YouTubeu Plouffe je rekao kako su odlučili da neće raditi klasične spotove, nego da su snimali Obamu u svakodnevnim situacijama bez ikakvog scenarija. Plouffe smatra da su to birači prepoznali jer se Obama ponašao spontano i govorio je jezikom koji svi mogu razumjeti. Većina ljudi koji su bilo volontiranjem, bilo donacijama, sudjelovali u kampanji, nikada se prije nije bavila politikom, naglasio je Plouffe.

Plouffe je rekao kako su ovu kampanju odradili američki građani (Photo by: Hrvoje Tomić)

Međutm, postavlja se logično pitanje, da li je moguće strategiju kampanju Baracka Obame primjeniti na bilo kojeg kandidata? Plouffe je naglasio kako misli da to ne bi bilo moguće, jer svakako da je karizma Baracka Obame uvelike doprinjela tolikoj popularnosti.

Američki ambasador James Foley posjetio je Fakultet političkih znanosti povodom svečane predaje donacije TV studiju na Fakultetu političkih znanosti, vrijedne 23.000 dolara. Svi pričaju o financijskoj krizi, ali čini se kako je baš kriza pravo vrijeme za ovakve donacije, koje pored što izazivaju iznenađenje, više se i cijene. Ambasadora je na fakultetu dočekao dekan Vlatko Cvrtila, i pokazao mu TV studio, kako bi se i sam uvjerio da će donacije svakako dobro doći studentima.


Ambasador Foley s ekipom iz TV studija (Photo by: Hrvoje Tomić)

Uz svečanu dodjelu održano je i predavanje američkog profesora Kenta Collinsa koji je govorio o utjecaju novih medija, prije svega socijalnih mreža Facebooka i Twittera. Studente i ostale uzvanike oduševio je kratki film "Did you know?" koji je prikazao profesor Collins, a koji prikazuje statisitlčke podatke o porastu utjecaja novih medija, interneta i svega što razvoj tehnologije sa sobom nosi. Novinska industrija u SAD-u kao i u cijelom svijetu, bilježi gubitke i svakodnevno gašenje novina, čak i onih s dugom tradicijom, rekao je Collins.


Kent Collins objašnjava kuda idu novi mediji (Photo by: Hrvoje Tomić)

Profesor Kent Collins jedan je od sudionika regionalne konferencije "Digital Transition" koja je održana u hotelu Palace u organizaciji Fakulteta političkih znanosti. Donacija je predana u sklopu konferencije koja je trajala dva dana, od 19.-21.11. i okupila je medijske stručnjake iz cijele regije. Studenti su cijelu konferenciju prenosili na internetu putem Facebooka i Twittera.
Ambasador Foley naglasio je kako suradnja Američke ambsade i Fakulteta traje već nekoliko godina te kako se nada da će oprema koju su donirali pomoći studentima u njihovom praktičnom radu i stjecanja novih znanja. Rekao je i kako je za razvoj cijelog društva bitna uloga medija, i kako oni koji obrazuju buduće novinare i ostale medijske djelatnike imaju veliku odgovornost.


James Foley naglasio je ulogu medija u demokraciji (Photo by: Hrvoje Tomić)

Dekan Vlatko Cvrtila zahvalio se na donaciji, tim više jer dolazi u ovo krizno vrijeme. Nadam se da će fakultet političkih znanosti i dalje imati dobru suradnju s Američkom ambasadom, zaključio je Cvrtila.

Povodom obilježavanja Dana fakultetu, na Fakultetu političkih znanosti u petak, gostovao je predsjednik Stjepan Mesić.
Dolazak predsjednika na fakultet, okupio je brojne uzvanike. Od uprave fakulteta do studenata, svi su došli na predavanje kako bi čuli što ima reći predsjednik na odlasku.


Profesori su pozorno slušali predsjednikovo predavanje (Photo by: Hrvoje Tomić)

Predsjednika je dočekao dekan Vlatko Cvrtila koji je održao uvodni govor i napomenuo koliko je značajan posjet predsjednika. Predavanje je održano u sklopu Hrvatskih politoloških razgovora koji su bili posvećeni revolucijama u istočnoj i srednjoj Europi i promjenama koje su se dogodile rušenjem Berlinskog zida. Dekan je istaknuo kako je upravo predsjednik najkompetentnija osoba koja može o tome govoriti.


Predsjednik Mesić otvorio je neke "vruće" teme (Photo by: Hrvoje Tomić)

Stjepan Mesić osvrnuo se na brojna pitanja tijekom predavanja. Govorio je o sebi, o tome kako je postao predsjednik, te kako se našao u zatvoru zajedno s čovjekom kojeg je sudio. Međutim, bilo je tu govora i o aktualnim temam, jedan dio predsjednik je posvetio i sporu sa Slovenijom te objasnio u čemu je problem oko spora sa Slovenijom.
Rekao je i što misli o konačnom rješenju, arbitražnom sporazumu: " Dobar je, samo je ptanje na čemu se može inzistirati, a to je na izboru arbitražni sudaca, arbitara. Ako tu dobijemo svjetske stručnjake koji su se potvrdili na razgraničenjima na moru, onda će biti sve u najboljem redu." Mesić je naglasio da je najbolji pokazatelj toga da je sporazum dobar za obje strane, to što je napadan i od strane Slovenije i od strane Hrvatske.


Mesić odgovara na pitanja uzvanika (Photo by: Hrvoje Tomić)

Nakon predavanja studenti i ostali sudionici imali su priliku postaviti predsjedniku pitanja. Pitali su ga što bi poručio svom nasljedniku, na što je Mesić rekao: "Da i dalje bude Europski orjentiran. Da se bori za provođenje svih potrebnih reformi, jer bez reformi mi nikad nećemo iskorijeniti korupciju."
Dekan je pozvao predsjednika da ponovno posjeti Fakultet političkih znanosti, i nakon što prestane obnašati dužnost, napomenuvši pri tome da će tada sigurno imati više slobodnog vremena.

Na Fakultetu političkih znanosti grupa studenata Poligraf, prošli tjedan organizirala je gostovanje Hrvoja Appelta pod nazivom "Zašto biti novinar". Dugogodišnji novinar Jutarnjeg lista i Globusa, i jedan od bitnih istraživački novinara u Hrvatskoj. Nakon jedanaest godina rada dobio je otkaz jer je previše znao, a povod za otkaz bila je namjera istaživanja načina na koji je kćer bivšeg premijera Ive Sanadera dobila stipendiju za školovanje u SAD-u.


Plakati na fakultetu (Photo by: Hrvoje Tomić)

Otkrio je mnogo afera, među kojim su najpoznatije Imostroj, Hypo banka, Sanaderovi satovi. Najveću pažnju javnosti izazvao je kada je 16. lipnja 2009. održao govor na sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje strategije suzbijanja korupcije pod nazivom "Sloboda medija i borba s korupcijom" gdje je otvoreno progovorio o korupciji koja je prodrla u sve sfere društva. Naglasio je da je utjecaj politike na medije veliki i rekao kako je ministar Dragan Primorac došao u redakciju Jutarnjeg lista kako bi intervenirao na pisanja o studentskim prosvjedima na Filozofskom fakultetu. Utjecaj oglašivača na medije postao je veći s dolaskom financijske krize, koja je dovela do još veće ovisnosti medija o oglašivačima.


Hrvoje Appelt (Photo by: Hrvoje Tomić)

Kako bi istaknuo koliko je bitna sloboda medija i koliko je postao opasan novinarski posao u listopadu ove godine u Domu sportova organizirao je koncert "Probudi se". Koncert je financiran putem donacija, i bez obzira na to što je malo medija prenijela tu infromaciju, Appelta to nije obeshrabrilo. Naglasio je da život pod policijskom zaštitom nije lagan, ali da se ne boji za svoj život.


"Utjecaj oglašivača na medije postao je veći s dolaskom financijske krize" (Photo by: Hrvoje Tomić)

Da Appelt nije jedini novinar koji živi pod policijskom zaštitom, pokazuje primjer novinara Jutarnjeg lista Dušana Miljuša. Od toga datuma sve vam se promjeni u životu i poslu, naglasio je Miljuš. Međutim, treba biti oprezan prilikom samog objavljivanja informacija do kojih se dođe od alternativnih izvora jer svi imaju svoje interese, i to dodatno otežava novinarski posao.

U koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, nakon premijerne Aide u subotu, 24.listopada, u nedjelju 25. listopada održana je druga opera u ovoj sezoni, Tosca, Giacoma Puccinija. Dio je to projekta pod nazivom Metopolitan u Lisinskom, koji je već drugu godinu sastavni dio glazbene ponude. Riječ je o velikom projektu Metropolitan opere iz New Yorka, pod nazivom "Metropolitan Opera live in HD" koja je uz Milansku Scalu jedna od najpoznatijih opernih kuća u svijetu. Zbog preuređenja dvorane Lisinski, nije bilo mogućnosti za Live prijenos, pa je prikazana snimka Puccinijeve Tosce koja je izvedena 10. Listopada u Metropolitan operi. Većini posjetitelja to nije predstavljalo prepreku.


U publici je bilo mladih i starih (Photo by: Hrvoje Tomić)


Posebna je čar gledanje opere na filmskom platnu, iako ovog puta prijenos nije bio uživo iz New Yorka, činilo se kao da je. Oduševljenje je izazvalo upravo ono što za izvedbe klasične opere ostaje iza pozornice. Nakon prvog čina voditeljica u kazalištu intervjuira glavne aktere opere, dok se iza njenih leđa postavlja scenografija za drugi čin. Upravo taj razgovor pridaje dojmu realističnosti i prisutnosti.


Pauza izemđu činova bila je prigoda za razmjenu dojmova (Photo by: Hrvoje Tomić)


Sve je krenulo 30.12.2006., kada je Peter Gelb, ravnatelj Metropolitan opere najavio projekt koji je samo jedan od rezultata modernog doba koje je utjecalo čak i na klasičnu operu. Krenulo je u 6 kino dvorana, da bi danas došlo do 600 kino dvorana i koncertnih dvorana gdje se live-streamingom diljem svijeta prenose Metove opere. Preko 40 zemalja diljem svijeta s prijevodom na nekoliko jezika, oko 920 000 ljudi koji su bili prisutni izvedbama u sezoni 2007/2008., 13,3 milijuna dolara prihoda od američkog tržišta i 5 milijuna dolara od ostatka svijeta. Sve su to pokazatelji da se radi o važnom i nadasve uspješnom projektu.

Puccinijeca Tosca, opera u tri čina, spada među 9 najizvođenijih opera svih vremena. Opera prati sudbinu troje ljudi, operne pjevačice Tosce, slikara Cavaradossija i šefa policije Scarpie. Priča je to o bijegu, ljubavi i zlobi.

Tosca je opera koja prije svega poštuje jedinstvo događaja radnje, a to je nešto manje od 24 sata, prije podne, navečer i zoru idućeg dana. Jedan od najsnažnijh dramskih prizora u opernoj literaturi upravo je onaj iz Tosce, kada u drugom činu Cavaradossija krvnici muče fizički, a Toscu psihički.


S kolegicom u Lisinskom (Photo by: Hrvoje Tomić)

Ovdje se ne radi o tome da li ste ljubitelj opere ili ne. Riječ je o tome da ovakvo postignuće tehnologije, medija i načina na koji se oni koriste, zasigurno treba pogledati. Jer koliko god se činilo kao gledanje filma u kinu, puno je toga drugačije. Fascinantna je upravo ta realističnost i dojam prisutnosti. Nešto što u svakom slučaju treba pogledati I u konačnici sam prosuditi.